Sandici

Prijateljice moja
Nestao je naš smijeh
Nestale su naše priče
Utihnulo je kucanje na vratima
Utihnuli su mnogi dani i mnoge noći
Između nevidljivih zidova što nas djele
U samo našoj tišini
U samo našoj praznini
Fališ mi u orošenom oku
U onom komadiću srca
Kutku za prijatelja
Prijateljice moja...
Moje čestitke ne možeš čuti
Ali ja ih godinama šaljem
Svaku svoju sreću djelim s tobom
A tugu
Tuge je previše
I bojim se nju djeliti s ikim
Znam da te imam zauvijek
I znam da sam te zauvijek izgubila
Najdraža moja prijateljice...
Koja godina danas kuca na tvoja vrata
Da li ona sa dva ista broja
Ja grlim te danas jače od svih
Ja ljubim te danas jače od svih
Želim ti pokloniti poklonjeno
Moje srce utjehe
Moju ljubav za tebe i tvoje najmilije
Najdraža moja prijateljice...