Jesenja šetnja

Zaista

Zaista, postali smo čudovišta koja ne mogu jedan bez drugoga, niti jedan sa drugim =)))) Niti ovako, niti onako, ali zauvijek zajedno!!!

BIMPIČI
Kada bih ja bila baka kao svaka druga baka
Voljela bih te jednako kao i sada
Jer sve bake snažno vole
Ali ja, ljubavi mala, ne mogu biti obična baka
Jer moje vene imaju drugačije gene
Pa ja mogu živjeti u moru,

Plivati s morskim sirenama,
Jahati kitove snažne,
Roniti bisere žarke
I s vješticom morskom igrati karte.
Mogu letjeti na krilima zmaja
I putovati daleko od zemaljskog raja,
Mogu stvarati svjetove nove,
samo za nas dvoje.
I ti,
moj cvijete,
nisi obično dijete,
Jer tvoja mašta u nijedno pero ne stane,
Čarolije tvoje velike su kao more,
I ti možeš svašta
baš kao i ona
koju zovu „tvoja nona“
I zato nas dvoje
vežu čarobne spone
Mi smo vilenjaci, čudaci, super junaci,
Mi smo BIMBI i PINČI
Mi smo BIMPIČI!

MALI ČAROBNJAK
Ljubaču moj mali,
svojim osmijehom
spustio si sunce u moj zagrljaj,
toplinom me obasjao,
u oči sjaj mi umetnuo.
Svojim čarobnim pogledom
iscrtao si radost na licu mom.
Snovima svojim
kuće si moje obojio u crveno, žuto i plavo.
Livade si moje zasadio cvijećem
i moje nebo prekrio dugom.
Ručicama nestašnim
moje more si razigrao,
moje ceste zavijugao.
Mirisom tvojim moji vrtovi dišu.
U sreći svepršljivoj ljubljivoj
za tebe ja smišljam bajke
u kojima naše moći su beskrajne jake.
Pa se ljuljamo na mjesecu mladom,
pa skačemo po oblacima mekim,
i roda nas u visinu nosi,
ispod plave zvijezde
gdje se rode bebonoše gnijezde.
I pingvin Gvin-Gvin zbog tebe će oživjeti,
i svemirac Toj-Toj poželjet će ti laku noć,
jer tvoj osmijeh oslobađa maštu,
jer tvoj osmijeh,
široki krezubi,
ključ je srca moga.
Ti si
moj čarobnjak mali,
A ja
zvijezda koja pored tebe sjaji.

U noći kada padaju zvijezde

Moja dva bloga moje su dvije duše
I ako se nekome čini da sam zapostavila dušu
Ne! Nisam!
Samo sam dozvolila poeziji
da živim u njoj...
Samo sam dozvolila mašti
da postane stvarnost...
I zvijezde noćas padaju
Sve je baš
kao u bajci,
pa makar
samo i na tren...

Moje priče moji snovi

Dosta mi je svih ljudi odraslih
Dosta mi je i svih onih koji se prave odrasli
Dosta mi je pametnjakovića, žalopojkovića, hvalisavića, radio-Milena, pašteta i štafeta...
Dosta mi je dosta stvari,
pa se skrijem u svoj svijet mali
i odškrinem vrata
u slučaju da netko sa mnom sakriti se želi
u slučaju da isti problem sa mnom dijeli...
Al' svih muče neke veće stvari
moji problemi previše su mali,
pa ja sama u svom svijetu
stvaram priče šarene, lepršave, maštovite...

i sviđa mi se slovo Š

pa še šmijem do šuza
i lijep mi je šišmiš što še zove Šur
pa mu dodam ime Šišur-Šur
i šmijem še šebi šašavoj
i volim šebe i švoj švijet
i šmijem še i šmiješ še i šve je išto ko i prije
i zamišljam da više ničega še nešjećam......

Mantra dana: Ako šišmiš ne puši neću pušiti ni ja!

Ako slučajno Vi s velikim problemima zalutate ovamo i pomislite da mi nisu baš svi na broju, vjerujte mi pogriješili ste,

jer istina je da mi nišu baš švi na broju.......i šmijem še i šmiješ še......
a priča o šišmišu Šuru i njegovih 100 života uskoro slijedi ovdije

Bottle

.

Divno i tužno!!! Čudno kako se često spajaju ovi osjećaji!

Niti

Skrivena
Ispod sklopljenih kapaka
Razlivena mrlja
Ostatak nečeg nerazgradivog
I dok slijepim pogledom je obavijam
Čujem zvuke zvončića
Ćutim mraz u prstima
Al' daleko je Božić u mojim mislima
Pokidane niti mašte
Vijore nad mrljom
I podižu je svojim drhtavim, tananim nitima
Otvaram oči sklopljene
A bal zvončića se bliži
Prevrtljive mi misli u zvonjavu se pletu
I slutim
Slutim radost novu
U novom rođenju
U novoj nadi
U pokidanim nitima mašte
Što se oko razlivene mrlje vežu

Bimbi bags

Kada ne znam šta da radim dizajniram torbe, čiji je logo "MAKE WITH HEART".
Izložene su na mojoj novoj stranici: http://bimbili.tk/ i na faceu
Svaki dojam i svaka vaša sugestija dobro je došla, kao i Vi, i zato molim vas komentirajte, smješite se i budite dobre volje. U ovom spotiću su samo neke od njih i malo mene skupa s njima =)

Šapat Kamovu

Povodom 100 godišnjice smrti mog dragog pjesnika i pisca, sugrađana, Janka Polić Kamova
(Rijeka, 17. studenog 1886. - Barcelona, 8. kolovoza 1910.)

POST SCRIPTUM
Ne pjevah oči djevojke
kad mlad je momak sretne:
Ja nisam pjesnik ljubavi
ni mirisne ni cvjetne.
Ne pjevah prošlost naroda,
ni kraljeve ni bane:
Ja nisam pseto biblijsko,
što liže Jobu rane.
Ne pjevah sreću djetinju
i rasplođe filistra:
Ja nisam tamnjan presvijetlih
božanstva i ministra.
Ne pjevah suzu sućuti
rad pjanstva starog Noja:
Ja nisam truba tuposti
i kršćanskih heroja.
Ne pjevah sjetu skrofule
kroz poklon birokrata:
Ja nisam borac bijednika
sa okna prvog kata.
Naiđoh svagdje - ko na gad -
na lice časno glupo...
Kad glupost vrijeđa ljudski stid
i pljusko bih i lupo...
Kad tamo - rukom po staklu
svim svojim tresnuh bijesom:
Promaših!... Rukom curi krv
i staklo živim mesom...
I kletva grdna, prostačka
sve pjesme od tad piše:
Psovača tek sam pjesnik ja
i zasad - ništa više! Janko Polić Kamov

S poštovanjem, moj šapat crnom riječkom vitezu
Sto godina nakon smrti
Kakav-takav
On nestao nije
Vitez crne psovke
Iz najmračnije spilje gore
Zlobno nam se smije:
„Čovječanstvo, čovječanstvo
Još si gore nego prije!“

Kad o tebi mislim
Kad o tebi pišem
Ja iz duše vrištim
Psujem
Molim...
Kakva- takva
Kažu luda
Šizofrenik
Kad o tebi pišem
Srcem dišem

Na raskršću

Bačena
Na raskršću
Pokidana lažima
U rukama držim
Ključ za izbor
Na raskršću
Okrećem se
Oko vlastite osi
Tražeći sjenu
Žutog leptira
Izgubljene snove
Na raskršću
Sunce je u zenitu

Biti nezadovoljan, sebično je

U kišnom danu
Na prljavom pločniku
U smogu što mi se lijepi po licu
U dupljama prolaznika
Na otužnim jambo plakatima
Hvatam miris neproživljenog proljeća
I slutim novi početak
Na obzoru nepotonulih misli
Skupljam izgubljene mrvice nade
Koračam
Od jedne do druge postaje
Kroz prekrivene uši
Čujem zvona
I strijepim nad
nepoznatim proljećem
Ali znam
DA SVIJET POSTOJI ZBOG MENE
I tjeram vraga na pojilo
U ritmu mojih misli
Nek pleše svoj posljdnji tango

S druge strane

U meni ima mnogo više života
od ovog kojeg živim...
U meni ima mnogo više poezije
od ove koju nudim...
U meni ima mnogo više mene
od mene koja sam tu...
I zato ponekad
Ja koja sam tu,
okamenjena
ispod tuđe lavine
frustracija,
Povlačim se u sebe
i sebično grijem
nad vlastitim vulkanom
mene skrivene...

Samoća i ja

Ko okrhnuto staklo
Samoća mi jutros
Razrezala bolne grudi
Crvenim
imenom svojim
Pa iz uzdaha teškog
U buri se skrila
Obavijena njenim fijukom uvrnutim
Bez glave i repa
Ruši ,nosi u vrtlog baca
Hladnim prstima svojim
Žile ledi
U kosti ledena ulazi
Čujem je gdje fijuče nečijom tuđom obalom
Strašni fijuk nadlijeće nepoznatim krovovima
U bijesnoj buri bjesna samoća
Razara sve pred sobom
U stranom svijetu traži poznato lice
Ne zna da tu nikog prepoznati neće
I dok mi uši ko britvom oštri fijuk reže
Stišćem grudi razrezane
crvenim imenom njenim
I čekam je da se vrati
Da zajedno stisnemo zube
I guramo nečije tuđe vrijeme što nas veže

Prvi dan prosinca iz pseće perspektive

Prvi dan prosinca
Fuj! Baš je pasije vrijeme
Ja, pas, mrzim prosinac
Mrzim pasje vrijeme
Mrzim izlazak u prazan park
Isprane mirise i mokre šape
Ako još bude padala kiša
Tako mi miša
Izgrist ću ovu kabanicu
Pa makar umrla od išijasa
Fuj! Baš mrzim prosinac
Toliko strke i halabuke
Stave me na pseće muke
Muči me Sv.Nikola koji me budi iz sna
Straši me Djed Mraz kad na krovu napravi PRAS
A omiljeni kutak moj zauzeo okićeni bor
Od titraja lampica boli me pseća glavica
U noći kad ispraćaj Stare mine
Kljukaju mi apaurine
Pa ovaj, pa onaj...muče me svi
U prosincu ja sam Luda Kuja
Bez volje da naokolo lunja
I onda naiđe neka budala
Pa se izdere na mene
Zbog pšenice ispod bora
Jer kažu "pojela ju Lola"
Mrzim ovo pasije vrijeme
Baca me u depru
Ko da sam jelovnik vepru
Da sam barem medvjedica, zmija il ježica
Spavala bih zimski san
I sanjala sunčan dan

Velikom srcu - Ivoni

Ne osvrći se
Živi
Živi kao vjetar
Ne zastajkuj
Miluj svojim dodirom
Ruši svojom snagom
Nosi sve pred sobom
Samo živi
Živi
Zaprepasti
Zadivi
Zaustavi dah
Jer ti si jutro u praskozorje
Al' ne osvrći se
Jer svako jutro rađa novi dan
Živi
Jer tvoje je srce veće od patnje
I od ljubavi ono je veće
Živi
I ja ću uvijek živjeti s tobom