Koliko god ju željela
Koliko god je imala
Postaje teška
Kao i onda dok je nisam željela
Kao i onda dok je nisam imala
Kao i onda dok mi nije godila
Kad bi mogla
Uravnotežila bi ta dva stanja
Pa ne bi bila
Ni previše tuđa
Ni previše sama
Talog gorčine
Pa talog mučnine
Talože se
Talog za talogom
Zaustavljaju dah grcajući
Brišu sjaj iz oka
Ulaze u okus
Grčeći želudac
Zaustavljaju korak
Samo osmijeh ne diraju
Iza njega se skrivaju
Ali ne znaju
Da zbog njih
Zapažam više
Da zbog njih
Osjećam više
Da zbog njih
Sebe izvlačim
Na površinu
Broj komentara: 5:
Draga moja Bimbi...nadam se da ovo nije depresija...Hvala na pitanju...moja "ušćaklost" je puno..puno bolje...Ovako... danima ležeći sam pročitala sve tvoje priče ( neke po prvi put ) i kroz njih te puno bolje upoznala... Kažem i mislim isto kao moja Sarajka Snješka....Ništa od ovoga ne smije ostati samo na blogu !!!Pozdrav ti ostavljam...
@Mary, istinski si me iznenadila, jer sam se oduvijek pitala kada će naići čovjek i reći baš to šta si ti gore rekla. Samim time i ti si zauzela posebno mjesto u jednom djeliću mog (ne)mira. I ja, kad sam prvi puta došla kod tebe pročitala sam sve od početka, a "vilino kolo" je bez premca. I svatko tko mi je iole interesantan pročitam ga od početka do kraja. Hvala ti na posvećenom vremenu i istjeraj tu ušćaklost do kraja. Veliku pusu ti šaljem.... CMOK
@Bimbi...O vilinom kolu bi mogla pisati još stranice i stranice... Tvoj komentar o njemu mi je natjerao suze na oči jer je to "kolo" ostavilo isuviše tragova unutra...Nego...kol'ko god one tvoje priče bile bajkovite ...pojedine su toliko preosobne... ( ja sam ih tako doživjela),da sve više vjerujem da u njima ima više istine , nego mašte...Tomićka...npr.Nemoguće bi bilo da nisi opisala voljenog i "početak" do najmanjeg detalja...A , sama pomisao na činjenicu...da ste i danas zajedno( i da nije sve mašta) na onom vašem ringišpilu , me ispunjava nekom neobičnom srećom ...Čak sam se sjetila i "svojih prvih dana"...koji su završili s "Možda" i s nekim sasvim drugim... Ala ja odulji..Pussica i tebi... :-))
Mary i mene srsi prolaze čitajući ovaj tvoj zadnji kom. Najteže je pomiriti se s istinom da se izgubljeno ne može ničim nadoknaditi. Možda bi ti mogla još štošta ispričati ali naići će koji gospodin pa će reći šta smo se raskokodakale. I ti si isto brbljavica...:-)))Laku noć i barem sanjaj lijepe snove
i jeste brbljivice, ali ugodne. Činjenica je da je izgubljeno nenadoknadivo. pusssa pozzzzdrav
Objavi komentar