O njoj ništa ne znam
Osim da joj dom u vrtu mom
Ali ona nije moja smreka
Ona je posve svoja
Možda samo onoj širokoj smreki susjeda preko puta
Povjerila ona svoja je čula
Ona je najlijepša scenografija ptičjega zbora
Ona je dom djetlića iz gora
I dok je sunce obasjava
Miluje me nježnost njena
Iz obrisa njenih u tamnoj noći
Slutim kolike su joj moći
A danas je gledam prekrasnu
Bijelim velom ogrnutu
I čujem otkucaje njena čista srca
Dok ljepotu svoju bez srama mi pruža
Osjećam je cijelim bićem
Radosna mi duša
Jer u mom vrtu živi
Smreka
Koja nije moja
Već je posve svoja
Nema komentara:
Objavi komentar