U danima jednako dobrim
i danima jednako lošim
guše me sokovi neispijena adrenalina.
Pa me tjera moćna želja
da zarobim vodilje svoje.
Da mjenjam dane bijele
u dane obojane,
da letim u visine,
da se strmoglavim u nizine...
U inatljivom strahu.
U beznađu svemira.
Oslobađam ih
jednu po jednu,
gubim ih
jednu po jednu,
pronalazim nanovo
jednu po jednu,
i puštam da me vode
još tople,
tek uhvaćene,
nepredviđene
zvjezde vodilje...
Broj komentara: 5:
Čuj mala, što bi ti to htjela meni na Veneru? Neće moći ove noći.Sve si se nešto raspisala, raskokodakala.. Oči trpaš svugdje. Zvijesde kradeš, a ne razmišljaš da bi te međugalaktički policijoti mogli zamrznuti na nekoliko stoljeća. Lijepo se ti drži svoga Marsa, svojih grota i svoje najveće ljubavi na svijetu.-...Lolite..hahaha, pusa, jezik, bez jezika
kaj je to tuga f tvojem zelenom joku ?
Hahahahha...vidi vidi što Bubač prijeti :-))) Ako te i " uhapsi" imaš ti svoje zvijezde vodilje...One će te osloboditi...
Pusti ti Bubimira, on je malo jubomoran jerbo ne zna pismu napisat - na Veneri to ni književna disciplina! I, važno je jemat zvizdu vodiju. Još davno Tere je pivala: Ja slijedim svoju zvijezdu...
Pozdravljam vlasnicu i njene goste..:-))
Samson49
Objavi komentar