Mreža od slova

Kosti obljubljene

vlagom drhte.

Magla muti
odavno zamućen vid.

Moj obzor crna je točka.

Gutaju me
parazitske misli.

Na licu
poput prljave mlake

razljevam osmijeh.

Noć gmiže

slinavo

nepomično.

Moje su ovčice
davno potonule

u nekakvim
vodenim jaslama.

S njima,
u snu vječnom
krije se san.

Pokušavam brojati slova.
Motam ih
izjedenim mislima
ali ona motaju mene
u zgužvanu
goruću plahtu.

Vlažna,
predajem se.
Moji se udovi pretvaraju u klješta.

Postajem paukoslovac,

i pletem

pletem

pletem bez prestanka

i nemir se gubi

u mreži,

mreži

od slova.