Zamišljam te na bezbroj načina
iako znam da je svaki pogrešan.
Svejedno, u nekom skrivenom kutu sebe
neobičnim čulom
dotičem bujicu tvog života.
Osjećam kako je bezvoljno puštaš da otiče,
ili bahato njenu energiju pretvaraš u strasti.
Ponekad ju smiruješ,
jednostavno, kao kad vino iz bačve pretačeš u bocu.
Hvataš je golim rukama i pretvaraš u riječi
iza kojih se krije cinični podsmjeh, gorčina, skriveni humor...
U mojim mislima one su jedine opipljive.
Razgrćem ih tražeći najdraži dio,
i divlji čovjek iznenadi me...
Samo tako, slučajno...
Zaustavlja mi dah nježnošću.
Iza svake napisane riječi
ćutim snagu duha muškarca
u isti čas divljeg i pitomog,
Vrlo često ozbiljna lica,
I čujem zvuk aviona
nad tvojim širokim ramenima.
Vidim te samo u krajnostima
razbijenog osjećajima.
I nije važno ako umišljam.
To je samo moja ovisnost za veličanjem.
Ne plješćem ti....
Ne plačem, i ne smijem se..
U umišljenosti svojoj ja ti se duboko naklanjam.
Tebi bez boje očiju...
Tebi bez lica...
Bez imena i godina...
Imaginarnom tebi...
U ovisnosti svojoj poklanjam stihove
za rođendan bez datuma....
