Planina

Toliko strahopoštovanje

 Kao da stojim pred samim Stvoriteljem

 Pokorna i malena

 Na izmaku snaga

 Na vrhu planine

 Rodila se nova snaga 

Obuzela me cijelu

 Lagana kao da lebdim

 U nevjerojatno stvarnom svijetu

 Ludilo adrenalina vrištalo je mojim tjelom

 U vrtoglavici suze i smijeha

 Nestala je sva tjeskoba

 U divljenju bez glasa

 Isplakanim očima bez suza 

U snažnu zagrljaju bez dodira

 Rodila se ljubav

 

Između svijetova

U svijetu skrivenih boja
Oči ognjem plamte
U svijetu zaključanih nota
Pjesme zarobljene u grlu leže
U svijetu prepunom puteva
Korak je teži od kamena
U svijetu izopačenih lica
Suze su privilegija

Al ispod nevidljivog plašta
Koji ga ogrnuo
Od svijeta takvog
Sakrio se
Svijet naizgled isti

Svijet duginim bojama obojen
Svijet u kojem oči su blage
Svijet u kojem note kolo plešu
I pjesme su slobodne ko ptice u letu
Svijet u kojem suze meke iz oka teku
I ljudi ruke si pružaju
Laganog koraka svijetom koračaju

U svijetu skrivenih boja
Samo onaj tko najviše želi
Ispod nevidljivog plašta
Naći će Dugin svijet
I hodat će svijetom naizgled istim
I vraćati će se u svijet naizgled isti
Usnut će miran san
U izboru koji mu je dan

Pozdrav

U šumici pokraj mora
S kestena starog
Popadali plodovi
Novi zreli divlji kesteni
A more nemirno
U jugu što ga ljuti
Pjeni se
Obalu tuče
Ne da mi proći
Vidim ljeto skriveno u kutu plaže
Sramežljivo mi maše i maše
Dobro da sam došla
Jer ponekad ljeto
Bez pozdrava ode
A ja još danima
Obalom lutam
I tražim ga
I zovem
I uzalud
Čekam
Da se vrati