Jesenja šetnja

BIMPIČI
Kada bih ja bila baka kao svaka druga baka
Voljela bih te jednako kao i sada
Jer sve bake snažno vole
Ali ja, ljubavi mala, ne mogu biti obična baka
Jer moje vene imaju drugačije gene
Pa ja mogu živjeti u moru,

Plivati s morskim sirenama,
Jahati kitove snažne,
Roniti bisere žarke
I s vješticom morskom igrati karte.
Mogu letjeti na krilima zmaja
I putovati daleko od zemaljskog raja,
Mogu stvarati svjetove nove,
samo za nas dvoje.
I ti,
moj cvijete,
nisi obično dijete,
Jer tvoja mašta u nijedno pero ne stane,
Čarolije tvoje velike su kao more,
I ti možeš svašta
baš kao i ona
koju zovu „tvoja nona“
I zato nas dvoje
vežu čarobne spone
Mi smo vilenjaci, čudaci, super junaci,
Mi smo BIMBI i PINČI
Mi smo BIMPIČI!

MALI ČAROBNJAK
Ljubaču moj mali,
svojim osmijehom
spustio si sunce u moj zagrljaj,
toplinom me obasjao,
u oči sjaj mi umetnuo.
Svojim čarobnim pogledom
iscrtao si radost na licu mom.
Snovima svojim
kuće si moje obojio u crveno, žuto i plavo.
Livade si moje zasadio cvijećem
i moje nebo prekrio dugom.
Ručicama nestašnim
moje more si razigrao,
moje ceste zavijugao.
Mirisom tvojim moji vrtovi dišu.
U sreći svepršljivoj ljubljivoj
za tebe ja smišljam bajke
u kojima naše moći su beskrajne jake.
Pa se ljuljamo na mjesecu mladom,
pa skačemo po oblacima mekim,
i roda nas u visinu nosi,
ispod plave zvijezde
gdje se rode bebonoše gnijezde.
I pingvin Gvin-Gvin zbog tebe će oživjeti,
i svemirac Toj-Toj poželjet će ti laku noć,
jer tvoj osmijeh oslobađa maštu,
jer tvoj osmijeh,
široki krezubi,
ključ je srca moga.
Ti si
moj čarobnjak mali,
A ja
zvijezda koja pored tebe sjaji.

U noći kada padaju zvijezde

Moja dva bloga moje su dvije duše
I ako se nekome čini da sam zapostavila dušu
Ne! Nisam!
Samo sam dozvolila poeziji
da živim u njoj...
Samo sam dozvolila mašti
da postane stvarnost...
I zvijezde noćas padaju
Sve je baš kao u bajci,
pa makar
samo i na tren...

Moje priče moji snovi

Dosta mi je svih ljudi odraslih
Dosta mi je i svih onih koji se prave odrasli
Dosta mi je pametnjakovića, žalopojkovića, hvalisavića, radio-Milena, pašteta i štafeta...
Dosta mi je dosta stvari,
pa se skrijem u svoj svijet mali
i odškrinem vrata
u slučaju da netko sa mnom sakriti se želi
u slučaju da isti problem sa mnom dijeli...
Al' svih muče neke veće stvari
moji problemi previše su mali,
pa ja sama u svom svijetu
stvaram priče šarene, lepršave, maštovite...

i sviđa mi se slovo Š

pa še šmijem do šuza
i lijep mi je šišmiš što še zove Šur
pa mu dodam ime Šišur-Šur
i šmijem še šebi šašavoj
i volim šebe i švoj švijet
i šmijem še i šmiješ še i šve je išto ko i prije
i zamišljam da više ničega še nešjećam......

Mantra dana: Ako šišmiš ne puši neću pušiti ni ja!

Ako slučajno Vi s velikim problemima zalutate ovamo i pomislite da mi nisu baš svi na broju, vjerujte mi pogriješili ste,

jer istina je da mi nišu baš švi na broju.......i šmijem še i šmiješ še......
a priča o šišmišu Šuru i njegovih 100 života uskoro slijedi ovdije