svakodnevna prebiranja-emergency to fly

kad se snovi rasplinu
pogledam u nebo
i pomislim
da sve dobro počiva tamo
onda ponovo
poželim dohvatiti
komadić dobrog
i snovi ponovno navru
dok opet ne naiđe
crni vlak
koji ih odnese...

I onda kad se čini
da ih nema
iz inata
sanjam
još ljepše
još veće
još više moguće
snove

i pjevam -
I wish that I could fly Into the sky
So very hight,Just like a dragonfly........I WANT TO GAT AWAY, I WANT TO FLY AWAY....jeee...jeee..

Prebiranja

U danima jednako dobrim
i danima jednako lošim
guše me sokovi neispijena adrenalina.
Pa me tjera moćna želja
da zarobim vodilje svoje.
Da mjenjam dane bijele
u dane obojane,
da letim u visine,
da se strmoglavim u nizine...
U inatljivom strahu.
U beznađu svemira.
Oslobađam ih
jednu po jednu,
gubim ih
jednu po jednu,
pronalazim nanovo
jednu po jednu,
i puštam da me vode
još tople,
tek uhvaćene,
nepredviđene
zvjezde vodilje...

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

U zdanju božanskom
Gledam te dok klečiš
U zadnjoj klupi s desne strane
Skrivaš se od pogleda
Poput djeteta
Skrušeno kao nekada
Potiskuješ divlju napast
Izgovarajući riječi dobro znane
A znaš da oprosta nema
Ni od Boga ni od Vraga
U žamoru stotina molitva
Iza oltara
Na zidnim freskama
Ikonama
U mirisu tamjana
SVUGDJE
Vidiš oči zelene
Njihove tajne skrivene
I ćutiš onaj dolce- amaro
Okus požude
I moliš Boga
Da te oslobodi
Te slatke
Grešne
Boli

Između sna i jave

Postoji mjesto
Samo kamen oštar
Bodljikavo divlje bilje
Napucale stijene što iz mora vire
Postoji mjesto
Gdje sunce iza kamena škilji
Po moru iskrice sjajne širi
I vidim sebe ko u bajci
Prekrivenu sjajem tim
Čista i naga ko kapljica vala

Postoji mjesto između
Sna i jave
Koje mi uvjek snagu daje
Tu more tajne svoje priča
Tu stijene i nebo se ljube
Tu mirisom šmrike i kuša
Igra se moja duša

Postoji mjesto između
Sna i jave

Misao

Nije se žalio na previše sunca a premalo kiše.

 Nije se žalio na previše soli,

 na previše samoće i boli.

 Nije se žalio na ništa.

 Sva svoja čula usmjerio je u sebe,

 i iz sebe izvukao najljepše.

 On je, savršen grmić.

Preddepred

Koliko god mi godila
Koliko god ju željela
Koliko god je imala
Postaje teška
Kao i onda dok je nisam željela
Kao i onda dok je nisam imala
Kao i onda dok mi nije godila
Kad bi mogla
Uravnotežila bi ta dva stanja
Pa ne bi bila
Ni previše tuđa
Ni previše sama


Talog gorčine
Pa talog mučnine
Talože se
Talog za talogom
Zaustavljaju dah grcajući
Brišu sjaj iz oka
Ulaze u okus
Grčeći želudac
Zaustavljaju korak
Samo osmijeh ne diraju
Iza njega se skrivaju
Ali ne znaju
Da zbog njih
Zapažam više
Da zbog njih
Osjećam više
Da zbog njih
Sebe izvlačim
Na površinu

Beautiful thing

Obgrlilo me svojom srebrnošću
Netaknuto i čisto
Smije mi se iz visina
Otkriva ljepotu svoju
U žarkom odbljesku
Bez težine
I bez uzvrata
Poklanja mi
Dušu plavetnu
Pružam mu ruke
Prepune srca
I sretna sam
Baš kao
I more
I sunce
I mjesec
I zvijezde
U njegovu
Zagrljaju

I LAV I KROTITELJ

Volim sebe
I nije me briga kad kažeš
Da sam egoista
Kako bi voljela tebe
Kad ne bi voljela sebe
I nije me briga ako mi zavidiš
Jer ako zavidiš meni
Ti ne cijeniš sebe
I nije me briga
Ako me mrziš
Jer mrzeći mene
Ti mrziš sebe
Vjerujem sebi
Jer kako bi inače vjerovala tebi
Ne znam glumiti
S time sam rođena
Ne znam plakati
Suze u sebi nosim
Mogu ti dati više od tebe samog
Ali molim te nemoj to izigrati
Jer ćud nepredvidljiva
Krotitelja nema
Ako se to ikada promijeni
Ja više neću biti ja
Ja više neću biti LAVICA