Ima i takvih dana

Dozivam te iz svog ponora
Tražim samo rječ koja nudi povjerenje
Rječ na koju se mogu osloniti
Rječ koja će na trenutak zaustaviti pad
Iskrenu čistu rječ iz duše

A ti skučen u sebi
Skrivaš se iza tuđih riječi
Usiljen smjeh koji mi šalješ oduzima mi nadu
I ne slutiš kako te riječi suvisle
Šire procjep mog ponora
A svaka laž za bolje sutra
Ubija u meni još jedan osjećaj

Čujem samo jeku vlastitog vriska
Dok zabadam nokte u nevidljive oslonce
I molim samu sebe da izdržim još ovaj put
Dok  tjeram očaj tražeći nit što nas veže

Miris čokolade

Ovo je jutro mirisalo na čokoladu.
Plahi dodir, pomicao je svjet.
Snena, kružila sam oko tvoje osi...
Ovo je jutro mirisalo na čokoladu.
Plahi dodir, izazivao je glad.
Gutala sam te pohlepno...
Ovo jutro još uvijek miriše na čokoladu.
Plahi dodir, gori u meni...

Put u čistilište

Bila sam tu, napisala ovu pjesmu i vratila se....

Znam da ću ti jednom u Suncu doći
Najtoplijom njegovom zrakom tebe Najdraže moje grliti
Znam da ću se jednom u kišnim kapljicama skriti
Na prozoru tvome Najdraže moje čežnjom rominjati
Znam da će jednom nebo moj lik iscrtati
Oblaci će umjesto mene tebi Najdraže moje šaputati
Znam da će jednom more u krilu svom te njihati
Mekoćom svojom Najdraže moje na skute majčine te sjetiti
Znam da će jednom vjetar moj nemirni duh raznositi
U njegovu dodiru ti ćeš ga ćutiti
U tvojoj kosi što na vjetru leprša
Znati ćeš da uz tebe Najdraže moje zauvijek živi moja duša

Adriani

Sve što bi ti najrađe poklonila
Draga djevojčice
Ti to oduvijek imaš
Ljepotu rijetkog cvjeta
Dušu duboku kao more
Razum bistar kao potok
Srce veliko ko nebo
Ruke stvaralačke
Smijeh razigrani
Godine najljepše
Sva ljepota ovog svijeta
U tebi je dijete drago
Da mogu poklonila bi ti mudrost
Da zauvijek sačuvaš
To bogatstvo koje nosiš

Sjećanje na pjesnika

TIN UJEVIĆ
5. srpnja 1891-12. studenog 1955

Čovijek koji živi u mojoj i vjerujem mnogim drugim dušama.
Čovijek koji živi u svim vremenima. Zauvijek.
Čovijek kojeg najbolje mogu opisati njegovi stihovi.
Sretna sam da mogu i ja na neki način obilježiti sjećanje na njega baš na obljetnicu njegova rođenja.
Pjesniče dragi ti živiš i kad pjesma umre, ti živiš i kad patnja mine. Tvoja duša je neslomljiva. Ja se grijem na tvome žaru i riječi tvoje usuđujem se izgovarati. Moja duša tvojoj duši vapi. U spokoju tame dajem ti sebe, pjesniče najdraži....
Radi čitkosti klikni na sliku