Ko okrhnuto staklo
Samoća mi jutros
Razrezala bolne grudi
Crvenim
imenom svojim
Pa iz uzdaha teškog
U buri se skrila
Obavijena njenim fijukom uvrnutim
Bez glave i repa
Ruši ,nosi u vrtlog baca
Hladnim prstima svojim
Žile ledi
U kosti ledena ulazi
Čujem je gdje fijuče nečijom tuđom obalom
Strašni fijuk nadlijeće nepoznatim krovovima
U bijesnoj buri bjesna samoća
Razara sve pred sobom
U stranom svijetu traži poznato lice
Ne zna da tu nikog prepoznati neće
I dok mi uši ko britvom oštri fijuk reže
Stišćem grudi razrezane
crvenim imenom njenim
I čekam je da se vrati
Da zajedno stisnemo zube
I guramo nečije tuđe vrijeme što nas veže
3 komentara:
I ne može biti ništa hladnije i bolnije od nje ...Bimbili pusa ti velika ...
Ka prvo, čestit van Božić! A onda, bura je britka i ne sumnjan da vas je dobro obrijala, ali onda vas more poplavilo, a sad kiša i Ričina! Kud to gre Fiume?! Da nećete potonit, hahaha! Pozdrav!
@Ante, a jesi to lipo napisao, hahaha!Koprcamo se nekako, k'vragu i Fiume i cili svit, hahaha!
Objavi komentar